MAMU SAM TI NAPAO LANCEM PO PIČKI

Hoštopleri 


INFORMATOR br. 67. 

U četvrtak 26. lipnja 2003. u 15.15 sati došli smo na bjelovarski gradski bazen, ja i moja obitelj. Kako mi je tog dana bio rođendan odlučili smo zajedno provesti ugodan dan. Platili smo ulaznice i ušli unutra. U blizini samog ulaza, tj. na zidu ugostiteljske terase, sjedila je skupina za obližnjim stolom, od 6 - 7 ljudi koji tu predstavljaju red i mir. Prilikom ulaska obratio sam pažnju, odnosno pogledao na njih, na osobe koje poznajem sve iz viđenja. 

Miroslav Levak obratio mi se riječima: "Šta gledaš?" Pitao sam ga: a šta ti bi meni zabranio da gledam! M. Levak je skočio sa zida i došao k meni te unesao mi se u lice govoreći: "A šta bi ti htio?" Ja sam to pitanje isto ponovio njemu. On je dva koraka odstupio unatrag vičući na mene: "Ubit ću te!" "Strgat ću te na koljenu na da dijela!" "Poterat ću te s bazena!" Pitao sam ga: "Kako bi ti to mene poterao s bazena, kad je moj otac gradio taj bazen i ja sam izdvajao novac za doprinos i sanaciju." 

Bolje vrati mi sat koji si mi prošle godine ukrao u dvorani gdje sam dolazio kod tebe trenirati. Uskratio si mi 8 mjeseci tuširanje, iako sam ti ja za to članarinom uredno plaćao. Smetao sam ti jer sam ti kvario biznis, govorio sam mladima da ne piju te tvoje proteine i kemikalije. Izađi s menom gore u park, ja i ti sami pa me tamo prebi. Šta nećeš? Danas u 22 sata idem s treninga, ja ću te čekati sam na paviljonu, a ti isto dođi sam. 

M. Levak je izbezumljeno gledao u mene. Okrenuo sam se i otišli smo na dječji bazen da se kupamo. Prvi put smo ove godine došli na bazen. Malo poslije otišao sam na veliki bazen da se isplivam. Poslije plivanja odmarao sam se sjedeći na rubu bazena. U 16.10 sati prišao mi je Feđa Medak i rekao da dolje gdje se nalaze naše stvari, iza njih iza borove živice na livadi dječjeg igrališta, da me tamo čeka M. Levak, da me treba. Ja sam otišao tamo jer to mi je bilo usput, misleći da čovjek mi se možda želi izvinuti. 

Kad sam došao na blizinu do M. Levaka koji je bio od mene na udaljenosti od 3 metra, kraj jednog grmlja, gdje se nalazi klupa i stol, on je iz grmlja izvadio palicu oko 80 cm dugačku i debelu oko 5 cm, crne boje, te zaletio se na mene vičući "Ubit ću te!" "Jebem ti mater!", te me s njom htio udariti po glavi. Uspio sam glavu izmaknuti a palica me je zahvatila po leđima, odnosno po desnom ramenu. On je ponovno zamahnuo da me udari po glavi, izmaknuo sam se. 

Kad sam se okrenuo iza svojih leđa sam primijetio da mi brzim koracima dolaze: Miroslav Zlomislić, Darko Stojan, Feđa Medak i dr. koji žele da me i oni tuku. Okrenuvši se rukama sam gurnuo M. Zlomislića od sebe a odmah iza njega i D. Stojana, da si razmaknem put - krenuo sam trčeći k izlazu van s bazena. Oni su zamenom trčali s palicama i nabacivali se. 

Otišao sam kući, a u međuvremenu je i moja obitelj bila istjerana s bazena, petero djece (Andrea, Aleksandar, Andriana, Mateo i Antiša) i supruga. Zbog svega toga splašeni su došli kući. Policija je otišla na bazen, te me je poslije pozvala da potpišem kaznenu prijavu protiv "spasilačke službe", koja u biti to nije, nego sluge Ivana Butkovića i Držena Kocijana, bjelovarskih kriminalaca, koji su koncesijom zakupili bazen. Redari tzv. "tjelohranitelji" nerade samo na bazenima nego rade u Informativnom centru, ugostiteljskim lokalima, itd. Kakvi su to spasitelji na bazenu koji nemaju uopće položenu licencu za spasitelje, i gdje im je ugovor o radu? I. BUtkovića i D. Kocijana javno sam prozvao zbog kriminalnih radnji.

To što se je dogodilo na gradskom bazenu najniži je kukavički čin. Sramota. Napali su predsjednika za ljudska prava, i to na podmukli način s palicama i u grupi. Trčali za njime po bazenu pred ljudima. Stvarno "drek liga", koja nema drugog posla, nego na bazenu se svakodnevno izležava - kao tipični neradnici, morbidne osobe, i nabildani krmci... Već unatrag nekoliko godina oni tuku i tjeraju druge ljude s bazena. Nekada je na taj bazen dolazilo i do nekoliko tisuća ljudi, a sad jedva pedeset ili stotinjak posjetitelja. Imaju pravo roditelji kad nepuštaju svoju djecu na kupanje. Sad je dosta! 

I ovo je stvarno bio idiličan događaj za kupače na bazenu, kako agresivna grupa tuče B. Stojkovića i viče "Rušite ga dolje!" Eto "poludjeli malograđani" koji sebe nazivaju spasioci i redari, a u stvari svi građani ovog grada znaju da to nisu, nego skupina "snobova" koji žele dominirati i tući građane u "čoporu" jer su pojedinačno teške kukavice i ništarije. Tzv. "spasilačka služba" za obavljeno djelo zaslužila je nagradu - da nosi krunu i vijenac od fekalija*. Na to leglo nevaljanštine, gadili su se ostali roditelji i djeca - građani. Kažu za Levakovu skupinu da su: "Obična govna", a ne ljudi. Bazeni su nam na zavidnoj razini: prljavi, puni smeća svuda naokolo, voda ne filtrirana... Sanitarni čvor neuredan. Zapušteni sportski tereni. Zbog čega gradska uprava svake godine izdvaja toliki novac iz proračuna, i to već četiri godine unazad? Nije teško zaključii gdje nestaje novac? I kakav status imaju zaposlenici "spasilačka služba" - redari? Zar policija to ne vidi.., taj lopovluk i bezakaonje? Kakve su njihove ovlasti i tko ih na "crno" plaća? Te ljudske sramot, gore od cucaka.

Pogledajte nama susjednu državu Mađarsku 75 km udaljenu od Bjelovara, grad Nađutad koji je manji od Bjelovara deset puta, kako je čist i kako su bazeni uređeni, tj. održavani, i tko na njima radi. Tamo se kupači i nećuju, nema vike niti ikakvih problema. Kako je tobože putem natječaja 01. lipnja 2003. tvrtka J & D Records dobila koncesiju i zakupila gradski bazen "Mladost"? Vlasnici te tvrte zna se tko je i da ona djeluje unutar tvrtke Informativnog centra d.d. To je tvrtka za pranje novca. 

Direktor Butković uposlio je mnoge "kerove" oko sebe koji ne poštivaju ljudska prava. Nije ih prijavio. Pristali su da rade razne nepodopštine, a prava slika su plemena Jude Iškariotskog, koji su se prodali za "srebroljubstvo". 

U subotu 28. lipnja 2003. u 16.30 sati dolazi mi kući Levakov kolega Luka Pranjić koji s autom trubi (BJ 787 BK) ispred mojih vrata. Kad sam izašao van da vidim, a iza mene supruga i kćer, Pranjić me vrijeđa, prijeti mi, dere se: "Sa zoljom ću pogoditi u tvoj auto kada budeš u njemu!" "Ovo nije tvoja zemlja!" "Nebudeš još dugo šetao po Bjelovaru!" "Od sada ćeš imati problema s menom više nego što si imao prije!" "Pička ti materina!" Pranjić vadi pištolj i uperuje ga u mene , i govori: "Pucat ću!" Te potom startajući s autom otilazi. 

Moram spomenuti da je on osoba koja je upala u caffe bar "Forum" sa automatskom puškom koju je uzeo iz vojarne gdje je radio.I bio je slučaj gdje je jednom bjelovarčanu (Opitzu) za vrijeme ratnih dana gurao pištolj u usta i vikao "ubit ću te". Luka Pranjić i prije je na mene nasrtao zato što sam ga javno prozvao da je on i njegov bratić Stipe Pranjić kao vojskovođe svoju vojsku osavile u Kusonjima - a oni se jedini vratili. Protiv Luke Pranjića sam podnesao Kaznenu prijavu u policiji. 

U srijedu 02. srpnja 2003. u 20.38 sati u moj stan uletio je Albert Pandžić bivšimilicajac preteći mi i vičući: "da kakve ja to dajem intervjue na TV Atili." Ja sam ga istjerao van i pozvao policiju koja je odmah intervenirala. 

Ovim putem zahvaljujem se svim medijima koji su popratili napad na mene. A posebno zahvaljujem se TV Atili koja je slobodno idemokratski prenijela press konferenciju Udruge "ŠTIT" i na taj način se pokazala kao otvorena i nepristrana televizija slična onima kakve postoje u Europi i Svijetu. Dotični pojedinci iz skupina trgaju mi osobne stvari: bicikl, automobil, itd. na svakom koraku, jer idioti na taj način zadovoljavaju svoje bolesne hormone. 

Predsjednik Udruge: Branko Stojković 

U Bjelovaru, 02. 07. 2003.